Po Arthur S. Poe /22. rujna 202122. rujna 2021 Edgar Scott je ekonomist i voditelj baze podataka koji je u jednom trenutku svog života odlučio pisati knjige. Inspiriran takvim remek-djelima distopijske književnosti poput legendarnog Georgea Orwella Devetnaest osamdeset i četiri i Aldousa Huxleyja Vrli novi svijet , odlučio je iskoristiti te inspiracije, kao i svoje osobno iskustvo u radu s bazama podataka za pisanje znanstveno-fantastičnih knjiga o vrlo uznemirujućim pojavama.
Njegova najnovija knjiga, 418: Ja sam čajnik , upravo je izašao i postao Najprodavaniji Amazon broj 1 . BookTrib je sažeo distopijsku knjigu na sljedeći način:
Unutarnji i vanjski životi sukobljavaju se u uznemirujućoj priči Edgara Scotta o svijetu u kojem ljudi daju svoja tijela u zamjenu za užitke uma. Evociranje takvih znanstveno-fantastičnih klasika kao što je Aldous Huxley Vrli novi svijet i Isaaca Asimova Ja, robot , Scott nam pokazuje ekstreme bijega od stvarnosti i ostavljanja tijela za sobom.
- BookTrib
Imali smo zadovoljstvo sjesti s gospodinom Edgarom Scottom kako bismo razgovarali o ovom novom distopijskom bestseleru i on nam je odgovorio na neka pitanja. Saznali smo za kreativni proces i inspiraciju koja stoji iza knjige, ali i cijeli proces pisanja i uređivanja za koji je, iako je uglavnom bio gladak, trebalo puno vremena da se dovrši. O budućnosti romana i njegovim likovima razgovarali smo i s gospodinom Scottom koji nam je otkrio planira li ponovno posjetiti ovaj svijet.
Dobili smo i neke ekskluzivne informacije o akcijskom filmu uživo prema knjizi, čiji scenarij trenutno piše sam Scott. No, da biste dobili potpuni uvid u to kako se sve razvijalo, evo cijelog intervjua za vaše zadovoljstvo.
1. Što mi možete reći o svojoj knjizi, 418: Ja sam čajnik?
418 je ne tako daleka, bliska fikcija, distopija. Nastao je imerzivni internet, u mogućnosti smo vidjeti, čuti, mirisati, dodirnuti, okusiti, osjetiti sve što je programirano. Ako želite ići na Mjesec, možete se osjećati koliko god želite, i nikada ne napuštate sigurnost i udobnost svoje ležaljke. Ali ovo je svijet pošao po zlu. Da možete iskusiti online u ovoj mjeri, biste li ikada bili izvan mreže?
U svojoj srži je priča o emancipaciji i protagonista i antagonista od kontrole svijeta koji se oko njih razvio. Njihova potraga za smislom, identitetom i smislenim životom.
2. Kao netko tko dolazi iz bogatog, ali drugačijeg porijekla, što te je navelo da se odlučiš za pisanje romana?
Otkrio sam da sam dosadan i dobar u onome za što sam bio plaćen: upravljanje i osiguranje podataka, mreža, kod za rješavanje problema, gašenje požara. Ali nisam uživao. Odrastao sam u domu, okružen knjigama, doslovno; imali smo police za knjige gotovo u svakoj sobi. Knjige su morale proizaći iz nečije mašte, pa zašto ne i moje? Uvijek sam uživao gledati reakcije koje bi moje pisanje moglo izazvati, čak i u jednostavnim e-porukama. Pisanje romana jednostavno je potpuniji prijevod veće slike u prozu.
Beletristika je način da čitatelja potaknemo na razmišljanje i razmatranje novih mogućnosti. Iako su stvari koje sam rekao neugodno blizu stvarnosti, pokazao sam mračni svijet, također sam pokazao da postoji nada. Često nismo shvaćali da kada nismo mislili da imamo izbora, da je to naš izbor. Da citiram sebe: Nitko te ne može natjerati da prihvatiš sudbinu koju nisi izabrao. Problem je u tome što ne znate da imate izbora (stranica 334 od 418: Ja sam čajnik). Vidite, morao sam napisati ovu knjigu.
3. Mislite li da vam je vaše tehničko iskustvo pomoglo u pisanju ove knjige?
Dakako, jest: moj je posao često bio procjenjivati nove tehnologije za potencijalnu upotrebu ili integraciju od strane mog poslodavca. Vrlo je važno vidjeti i negativnu stranu kao i prednost novih tehnologija, želimo ih sagledati realno: Što dobivamo? Kolika je cijena? i kako će se provoditi? Što će još utjecati? To se izravno ulijeva u moj roman.
Htio bih skrenuti pažnju; Volim tehnologiju i često pišem vlastite programe koristeći Ruby ili Python za vlastitu zabavu. Tehnologija nam svaki dan donosi ono što se čini kao nova čuda. Pohod tehnologije je neizbježan, ali, dobro, pogledajte gornji odlomak. Uvijek se trebamo pitati, što dobivamo? …
4. Koliko ti je vremena trebalo da napišeš 418: Ja sam čajnik? Je li prošlo glatko?
Pisanje 418: Ja sam čajnik trajalo je oko osam mjeseci. Uređivanje je trajalo mnogo duže. Dok sam pisao, bilo je dana kada je bilo kao da imam temperaturu, glava bi mi bila vruća i morao sam ići u šetnju kako bih se uvjerio da ono što sam upravo otkucao zapravo nije svijet u kojem živim. Uređivanje je prava umjetnost pisanja. Pisanje prvog nacrta jednostavno pruža oblik za rad, uređivanje su alati koje koristimo za izoštravanje ideja. Sve u svemu, trebalo je još godinu dana čitanja, pregleda, promjena, pronalaženja novih urednika i pregledavanja njihovih komentara.
Roman nije iscrpan izvor informacija — nadam se da griješim u mnogim stvarima — ali sada je dio literature zamrznut u vremenu, koji osvjetljava svijet prema kojem se krećemo. Zadovoljan sam njome i sretan sam ako je i jednog čitatelja potaknuo na razmišljanje.
5. Biste li rekli da je vaše mišljenje da naše društvo ide prema onome što ste zamislili u svojoj knjizi? Je li distopijska budućnost stvarnost koja nas čeka?
Stvarno se nadam da nije. Moja distopija je jedna moguća budućnost. Vjerujem da pokušavamo pronaći načine da stvorimo praktički neplaćenu radnu klasu, ali hoće li to uzrokovati zastoj tehnološkog razvoja kao što je slučaj u mom romanu, oba ishoda bi bila zastrašujuća. No, slična bi nas budućnost mogla čekati ako ne počnemo postavljati pitanja poput, što dobivam, čega se odričem?
Ako ne počnemo postavljati pitanja o tome što nam tehnologija radi, nastavit ćemo postati izoliraniji. Roman prikazuje dvojicu muškaraca u iznimno izoliranim situacijama. Ni jedno ni drugo ne može riješiti svoje situacije bez pomoći drugoga, inače njihova sudbina čeka da im isteknu dani u mirovini ili smrti.
Iako je tehnologija smanjila naš svijet, možda je naše susjede učinila udaljenijima.
6. Što mislite o tome da se vaša knjiga uspoređuje s nekim od najvećih kultnih klasika, poput Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja i Ja, Robot Isaaca Asimova?
Crvenim se. Brave New World me pomalo iznenađuje, ali imamo ideju o online zabavi i izravnoj neuralnoj stimulaciji, koja će zamijeniti Somu, tako da sam zadovoljan i polaskan. Moj roman također implicira da se djeca osoblja odgajaju u jaslicama sve dok se ne pretvore u osoblje. Ali u mojoj distopiji, društvo nije zabrinuto za zdravlje bilo kojeg osoblja ako može raditi. Što je zabrinjavajuće kao kako neki poslodavci danas gledaju na svoje osoblje.
Mislim da me najviše veseli to što su te knjige napisane 1932. i 1950. godine, izdržale su test vremena jer su bile dobro napisane i nadahnute misli, dvije stvari kojima sam težio. Nadam se da sam doprinio nečim većem cilju dobre književnosti, 1950. je bila strašna davno.
7. Mislite li da će 418: Ja sam čajnik dobiti nastavak, možda seriju?
Trenutno ne planiram pisati nastavak. To je distopija, i zbog toga je pomalo mračno za pisca koje mora proživjeti. Ali vidim brojne točke odstupanja. U romanu ima mnogo priča, na svaku se od njih može ekstrapolirati. Možda ću se odlučiti ponovno pogledati avanture iz 418, Briana/Kinga ili Princea, ali za sada je nastavak jednostavno, 404: Nije pronađeno.
8. Znam da radite na tome da vaša knjiga postane live-action, mislite li da ima šanse i što je s potencijalnim uspjehom?
Trenutno radim na pisanju/reviziji scenarija za 418: Ja sam čajnik. Mislim da je moguće da će to postati filmsko ili televizijsko umijeće. Imamo puno za raditi, impresivan internet, programabilne ljude, svijet koji se raspada, pun vizualnih demonstracija i šarmantnih mračnih slika. Mislim da ova priča vapi za nekim s pravom vizijom i talentima za stvaranje medija koji će to shvatiti i udahnuti boju riječima koje sam ostavio iza sebe.
Kladim se da će ovo biti epski i za razliku od svega što postoji danas.
9. Koga biste voljeli vidjeti u glavnim ulogama?
Čudno je, kako vrijeme prolazi, sve sam manje siguran. Otvorena sam čuti što ljudi misle da bi trebalo ispuniti te uloge. Prvobitno sam mislio da Briana / Kinga treba popuniti glumac poput pokojnog Irrfana Khana. Ne brinem se puno o tome, jer znam da ću, kada upoznam pravog glumca, imati visceralnu reakciju na njih u toj ulozi.
Mislim da glumac mora razumjeti probleme s kojima se susreću likovi, Brian je imobiliziran ne znajući Kako? a 418 — tko ne razumije frustraciju — zbunjen je i izgubljen. Zanimljivo je da su to dva faktora koja imobiliziraju mnoge od nas. Možda smo svi mi čajnici? Jer svi bismo mogli biti čajnici, tko su glumci/glumice, je širom otvoreno.
10. Misliš li da ćeš jednom izdati knjige koje si napravio s 25 godina? Možete li nam reći nešto o njima?
Ne, mislim da nikada neću izdati te knjige. Ne želim frustrirati buduće pisce, ali smatram da su prva knjiga, prvih nekoliko knjiga koje napišete o vama samima. Mislim da je to neizbježno i da ne možete napisati nešto odvojeno od sebe dok se ne riješite tog gorućeg svraba da napišete svoje bolove na papir.
Još uvijek imam te knjige, ali to su riječi koje su bačene u rijeku vremena, mnogo sam sretnija smišljajući nove priče.
11. Što nam možete reći o svojim planovima za budućnost? Knjige vezane, ali i o TransMedia Grupi?
Radim na scenariju za 418: Ja sam čajnik. Tražim neke kreativne umove koji bi upuhali slike u boji u žičane okvire koje crtam u scenariju.
Blizu sam završetka nacrta misterije ubojstva. Mogu reći da nema misterije o tome tko će biti ubijen, niti misterija o tome tko to čini. Roman govori o pravdi i bijesu i osveti njenih rođaka. Ovaj roman trebao bi odmah pokrenuti dva pitanja: Hoće li se izvući? i želi li čitatelj da joj se izvuče?
Definitivno jedva čekamo vidjeti 418: I am a Teapot kao živu akciju. Ne samo da zvuči dobro, nego nam je potreban i dobar distopijski rad na ekranima.