Po Robert Milaković /28. kolovoza 202128. kolovoza 2021 Možda negdje postoji 13-godišnji dječak koji misli da riječi postapokaliptični triler imaju zapanjujuću novost. Ovaj kulturološki deprivirani adolescent možda će Kolonija smatrati čudom zapanjujuće inovacije i uzbuđenja od srca, bilo da živi u udaljenoj Finskoj ili ispod mosta u Atlanti. Za ostale gledatelje koji idu u kino koji su do sada vidjeli bezbroj putovanja na drugu stranu propasti civilizacije, vjerojatnije je da će film imati okus jela koje se previše puta podgrijava.
Film, mješavina osnovnih postapokaliptičkih znanstveno-fantastičnih i zombi filmskih tropa, može se pohvaliti s nekoliko solidnih izvedbi glumaca veterana i tehnički je dobro izveden. Njegove brojne širokokutne snimke užasnutih ljudi (ili njihovih grotesknih progonitelja) kako jurcaju bezbrižno niz mračne podzemne prolaze prekrasno su fotografirane. Problem je u tome što prigovor autora filma na bilo kakvu naznaku jedinstvenosti pripovijedanja znači da Kolonija ostavlja gotovo zapanjujući osjećaj pretjerane poznatosti.
Zapravo nije važno što je uzrokovalo da se zemaljska civilizacija sruši kao pokvarena torta, kao što je to u većini sličnih filmova. Nestalo je, to je sve. Površina planeta je ledeni otpad 2045. godine, a jedini ljudi koji su ostali živi klonu se i drhte u podzemnim kolonijama. U koloniji 7 na snazi je drakonski režim. Budući da su neke bolesti smrtonosne, svatko tko se razboli nalazi se u karanteni. Ako se ne oporave, daju im se mogućnost da budu ustrijeljeni ili da krenu u dugo završno pješačenje kroz sibirsko okruženje kolonije.
Čak se i taj oštar red urušava zbog histerije i režanja bijesa narednika kolonije, Masona (Bill Paxton). Počeo je sam odlučivati kada su ovrhe nužne. Film počinje tako što ubija bespomoćnog patnika, slično kao jedan od najodvratnijih nacista na Schindlerovoj listi. Primarna svrha ovog lika je, naravno, osigurati filmu jeftin izvor krvave haos od samog početka. Nema veze što njegovi postupci čine glavnu radnju priče još nepojmljivijom nego što bi bila bez njega.
Unatoč Masonovim psihotičnim sklonostima, Kolonijom 7 prvenstveno vlada Briggs (Laurence Fishburne), mudar i uporan zapovjednik tipa koji se viđa u svakom ratnom filmu od početka vremena. Jednog dana iz Kolonije 5 stiže signal uzbune, koja se čini da je u problemu, ali ne objašnjava. Briggs razmišlja i odlučuje da je spasilačka misija neophodna.
Ovo je, naravno, filmski da, svakako, poznat i kao trenutak koji se vrti okom. Naravno, pažljivi otac kolonije ostavio bi svoje uplašene štićenike na brigu svom krvožednom zamjeniku i odšetao u snježne pustoške na gotovo nedvojbeno samoubilačku misiju milosrđa. Pravo. Nebrojene tinejdžerske djevice slijedile su ovu logiku i odlutale u mračne, zaražene sobe bez uključivanja svjetla.
Briggs, u svakom slučaju, kreće s dva suputnika. Sam (Kevin Zegers) je romantična glavna uloga u filmu. Možete reći jer je mlad, privlačan i ima djevojku (Charlotte Sullivan). Drugi, Graydon (Atticus Mitchell), je mlad, sladak i čini se da nema djevojku, što znači da je vjerojatno djevica, što znači da će biti ugušen čim šmrkanje počne.
I tako je to. Nakon plovidbe po arktičkoj divljini, trojica muškaraca stižu do sablasno tihe kolonije 5. Otkrivaju valjan razlog za taj poziv u pomoć: stanovnici kolonije trenutno poslužuju doručak, ručak i večeru za malu vojsku bijesnih mesoždera. Rečeno nam je da su to divlji ljudi, a ne zombiji. Ipak je to fina linija, jer izgledaju, hodaju i oslobađaju krvavu pustoš baš poput zombija u filmovima i TV emisijama diljem svijeta.
Ostatak nemaštovite radnje filma možete zamisliti tako da zatvorite oči. Da, Graydon je brzo odbačen, a zombiji (divlji ljudi) jure drugu dvojicu preko snijega (svi eksterijer je kreiran CGI) sve do kolonije 7, gdje jedan od naših heroja vodi svoje kolege koloniste u hrabrom borba da se odbrani od svojih zapjenjenih napadača i spasi svijet, ili barem vlastitu kožu.
Nastupi Fishburnea i Paxtona jedina su svjetla u ovoj inače osrednjoj produkciji. Obojica su izvrsni glumci, a njihov rad ovdje je uvjerljiv i posve predan, bez natruha srama zbog onoga što ih okružuje.
Neki od opisa radnje ovdje bi bili popraćeni upozorenjem na spojler, ali zbog uvjerenja recenzenta da se ništa o ovom filmu ne bi moglo pokvariti bilo kojem samosvjesnom gledatelju - osim možda gore spomenutoj zaštićenoj 13-godišnjakinji kojoj je iskreno isprike su produžene.