Po Robert Milaković /10. rujna 202110. rujna 2021 'Beyond the Infinite Two Minutes' japanski je znanstveno-fantastični film koji prati divan film 'One Cut of the Dead' iz Junte Yamaguchija. Ovo fantastično umjetničko djelo u cijelosti je snimljeno na iPhone od strane kazališne grupe Kikaku u jednoj kontinuiranoj snimci koju je napisao Makoto Ueda.
'Izvan beskonačne dvije minute' je situacija zaglavljenja u neprekidnoj vremenskoj petlji. Upoznajemo Katoa, pravog čovjeka koji vodi prilično jednostavan život kao vlasnik kafića i nadobudnog glazbenika koji ne voli ženu koja radi u susjednoj trgovini. Kraj je radnog dana, a on ostavlja svog zaposlenika da se zaključa dok se kreće na kat u svoj stan. Kad uđe u njegovu kuću, ekran njegovog računala počinje razgovarati s njim, ali on je on na monitoru. Zrcalna slika na ekranu govori Katu da je dvije minute od budućnosti. Negdje uz film, u kafiću dolje je još jedan monitor koji gleda Katove dvije minute u njegovoj prošlosti.
Cijela značajka općenito se odnosi na ekonomiju iz vremena, prostora, premise i karaktera prepunog tona trikova. Značajka izaziva zabavu jer se publici više puta prikazuje kako se odigrava dvominutni scenarij TV crvotočine. Uzbuđeno pratimo likove kako koračaju gore-dolje između sadašnje i buduće verzije i učinkovito uživamo u istih nekoliko razgovora dva puta, nešto što je namjerno učinjeno kako bi publika mogla razumjeti logiku. Očekivalo bi se da će ovo biti dosadno i zahtjevno, ali zanimljivo je da je sasvim suprotno jer filmaši i glumačka postava održavaju stvari svježima i napumpanim.
U nekom trenutku, trikovi počinju biti prilično dosadni, ali Yamaguchi začini stvari uvodeći treći vremenski okvir, prošlost. Prebacivanje između vremenskih okvira stvara nove obrate i zaokrete dok se likovi neprestano petljaju s vremenskim pravilima. Njegovi slojevi i slojevi pripovijedanja, iako u nekom trenutku, to se čini kao scenska igra. Dok se neki događaji u nekim slučajevima doimaju previše, gluma se ponekad čini pretjeranom, ali je i dalje pristojna i uzbudljiva bez pretjeranog razrade.
Međutim, otkriće je zbunjujuće kada se likovi naviknu na čari dvominutne vremenske petlje i odluče malo pomaknuti omotnicu i vidjeti dokle bi mogli stići. Njihovi napori kroz film jasno pokazuju duhovit tekst koji nudi dovoljno detalja da stvari budu lijepe i čvrste, a istovremeno otkrivaju nove i promjenjive mogućnosti. Jedna stvar koju je vrijedno spomenuti je da, kao što se i očekuje od ljudskih bića, kad god su uključeni u razne okolnosti, njihova šuljanja zavirivanja u budućnost izmiču njihovoj kontroli s intrigantnim i često urnebesnim rezultatima.
Scenarij je ne samo pametno odrađen, već je i zabavan. Glumci odmah uskaču, potpuno utjelovljuju likove i uvlače se u apsurdnost svega. Svi su ti pretjerani nastupi zanimljivi i dopadljivi. Čovjek je znatiželjan vidjeti što će učiniti i kako će se izvući iz ove čudne situacije. Dijalog nije najbolji; međutim, u osnovi je mogao biti slučaj da su poruke izgubljene u prijevodu. Film također nije baš širok, ali komična gluma čini svoju magiju. Publika se nađe upletena u cijeli scenarij, smije se i bodri ih dok divno pokušavaju shvatiti stvari.
Ljetna partitura koja svira tijekom otvaranja filma djeluje nekako neumjesno jer zvuči kao neka glazba na harmonici; međutim, kasnije u filmu, jednostavni elektronski otkucaji podižu raspoloženje jer je potonje više u skladu s temom filma. Pred kraj značajke događa se neke pomalo glupe stvari, a kraj je prilično nezadovoljavajući.
Usred svih gegova nalaze se neke stvarno duboke misli. Teme istaknute u ovom filmu nisu novi koncepti; međutim, jedinstvenost dolazi u načinu na koji se sve to isporučuje. Mogućnost sagledavanja budućnosti bez obzira na dopušteno vrijeme dovodi do toga da se tim osjeća obveznim ispuniti ta buduća očekivanja. Zabrinuti su i boje se proturječiti onome što su već vidjeli kao svoje sutra u sljedeće dvije minute, a moraju donositi odluke koje ne čine u normalnim okolnostima. Kako se budući vremenski okvir sve više steže, vidimo likove koje se drže na mjestu djelima u prošlosti i pokušavamo prenijeti ključnu poruku da se mnoga ljudska bića proganjaju svojom prošlošću, nasmrt prestrašena onim što budućnost nosi i često zamrznuta na mjestu, boji se kretati naprijed ili natrag.
Međutim, ono što se ističe za ovaj film nije njegova genijalna struktura niti duhovitost, već način na koji se obrađuju dinamika likova i temeljne teme. Tempo je još uvijek nevjerojatno užurban; publika može naučiti barem nešto o različitim likovima i kako oni rade zajedno kao tim i međusobno komuniciraju. Suočavanje licem u lice s budućnošću pomaže Katu da se suoči sa svojim tjeskobama, postaje manje uplašen promjenama i konačno se sprema ponovno procijeniti svoje prioritete dokazujući da ne treba biti pesimist da bi bio inovativan, a ponekad i ono što ljudska bića najviše treba jednostavno pogledati ono što im je pred očima.
'Beyond the Infinite Two Minutes' prijateljski je, topao, smiješan i inteligentan znanstveno-fantastični film. To je priča o putovanju kroz vrijeme koja se bavi modernim načinom življenja koja odaje počast tome koliko je trenutni trenutak bitan u odnosu na ono što se već dogodilo i što će se tek dogoditi. Cijelih 70 minuta definitivno će biti vrijedno vašeg vremena, a svakako gledajte dok se ne završe špicevi jer otkrivaju magiju otkrivajući kako se sve spojilo u poslastici iza kulisa.